Translate

понедељак, 14. април 2014.

ZAŠTO JE VAŽNO VAKCINISATI LJUBIMCE - Mazina priča

 

Ćao ja sam Maza i ovo je moja priča... 



Ja sam ženka pulija i imam oko 7 meseci. Donešena sam u dom pun topline i ljubavi, kada je najmladji od tri dečaka imao oko mesec dana kao i ja. Kada su me doneli mislili su da sam krem boje, ali meni je samo trebalo jedno generalno kupanje  :) 

Ovakvu su me doneli

Pošto je novorodjena beba zahtevala potpunu maminu pažnju, mene je okupala vlasnicina drugarica koja je često tu. Tako smo se upoznale i zbližile.

 
Kada su me okupali :)

Mene svi vole. Kako da me ne vole kad sam puna života, skakutava i vesela. Iako lajem na druge pse, decu obožavam i stalno trčim za njima.






Jednog jutra osećala sam se loše. Povraćala sam dva puta i gazdarica je odlučila da me odvede kod veterinara. Pošto je imala pune ruke posla (koji ne može da se odloži) od kog nije znala gde će pre, ona njena drugarica (što me je kupala) se ponudila da me odvede na pregled. Iako se nisam osećala baš dobro obradovala sam se kada sam je videla, mahala, repom lizala joj ruku jer se stalno igra sa mnom i priča mi kad god me vidi.

Spakovala me je u kola i odvela negde. Kada smo stigle uvela me je u neku prostoriju i stavila na neki sto. Prišla je neka devojka i počela da mi otvara usta, zagleda zube, oči, da mi prepipava stomak... Njih dve su nešto pričale i posle kratkog razgovora bocnuli su me nekim iglicama u ledja. Nije mi bilo baš prijatno, plašila sam se i iako me nije bolelo ja sam cvilela i lajala.
Vratile smo se kuci. Nisam ništa jela i osećala sam da već ne mogu da se krećem. Sve mi je bilo teže. Ujutru me gazdarica zvala da dodjem da jedem, ali ja nisam mogla ni da ustanem. Posle kratkog vremena opet je došla ona drugarica, zovnula me. Ja sam jedva smogla snage, mahnula joj repom i ulozila i poslednji napor, napravila tri koraka prema njoj i sela. Htela sam, ali nisam mogla dalje. Ona me je uzela, nesto rekla gazdarici, spakovala me u kola i ponovo odvezla. 

Ležala sam do grada. Jedva sam imala snage i da je pogledam. Kada me je unela u onu prostoriju i stavila na onaj sto počela je da plače. Ona devojka sa iglicama i jos jedan momak su prišli i opet počeli da me zagledaju sa svih strana. 

Mislili su da imam kugu, jer sam povraćala, imala krvav proliv, ali nisam imala temperaturu. Bilo im je čudno, jer nije bilo ništa karakteristično. Ja sam još mala i još istražujem svet oko sebe, ali sve sto nadjem mora da prodje kroz moje zubiće, tako da su mislili i da sam pojela neki sundjer.

A tek što volim da se valjam po prašini i u ulju od kola... :)

Mislili su da neću preživeti. Postojala je opcija čak i da me uspavaju. Ja sam ih gledala mojim crnim okicama želeci da shvate da želim da živim! Opet su me bockali onim iglicama.

Ostavili su me u toj prostoriji, stavili mi neku iglu u nogu i dali mi neku tečnost od koje nisam bila više gladna i malo sam se bolje osećala. Bila sam tužna jer su me stavili u neki kavez i ostavili me onoj nemilosrdnoj devojci da me bocka onim iglicama. Dolazili su da me obilaze svaki dan čemu sam se ja radovala, šetali me nekoliko krugova oko zgrade, a za to vreme ja sam nekoliko puta povraćala (ne neki čudan način, samo sam bez najave izbacivala vodu kroz sta) i nisam se osećala bolje. 

Jednom su me čak odvezli kuci da vidim dečake. Iako sam bila bolesna, želela sam da se igram sa njima i trčala sam po dvorištu dok sam imala snage. 

 

Onda sam opet nekoliko puta povratila i opet me mučio onaj krvav proliv. Odmah su me vratili nazad kod onih ljudi.

Radili su mi neke testove (na kugu, štenećak, krpelja, krvnu sliku - koja je bila savršena, snimali mi stomak). Kada su im svi ti testovi rekli da sam ja ustvari dobro oni su se zbunili, odlučili su da me operišu, jer je to bila poslednja opcija koja bi mi mogla pomoci. 

Pre toga iako sam bila gladna, danima sam okretala glavu od hrane. Nisam mogla ništa da jedem. Oni su me nudili, kupovali neke gulaše i neku lepu hranu, ali ja nisam mogla da jedem.

Operisali su me. Posle operacije ležala sam ošamućena. Došli su da me vide, gazdarica, drugarica i jedan od dečaka. Ja sam bila srecna, mahala sam repom, ali sam ležala i polako dolazila sebi od operacije.

Kada mi je ona devojka sam iglicama prišla, nisam znala sta da očekujem, mislila sam da će me opet bosti, pa sam kao ošurena skočila na noge i počela da cvilim. Izveli su me napolje. Napravila sam nekoliko koraka, opet povratila (od anestezije) i srušila se u travu. Unele su me unutra i stavile da odmaram.

Sutradan mi je ona devojka (moja noćna mora) ponudila hranu. Iako sam bila gladna, nisam želela od nje da uzmem. Ubrzo je došla drugarica sa nekom jako lepom paštetom. Ponudila me je. Naravno da nisam odbila  :)  Malo sam pojela jer nisam mogla više. Ona me je grlila i smejala se.

Polako sam se počela oporavljati. Tih nekoliko dana dok sam bila bolesna dosta sam smršala. Sada sam na dijeti, jedem češće po manje i daju mi obareno pileće belo meso i pirinač.

Ja se mnogo bolje osećam. Imam ranu na stomaku i opet ću ići za nekoliko dana da mi skidju konce.


A da mi daš nešto za jelo?!!!

*Maza je sada na dijeti i mnogo bolje izgleda. Još prima antibiotike. Čekamo da se skroz oporavi pa da je okupamo i isfriziramo  :)  (takodje i da je vakcinišemo)

Iako Maza sada mrzi onu devojku sa iglicama, danas joj je uzela granule iz ruke  :)


Verujem da životinje sve znaju i osećaju. Neverovatno koliko volje ima jedno tako malo stvorenje. Takodje verujem da oporavak životinje zavisi od same životinje, stručnosti i spremnosti veterinara da pomogne, kao i želje i spremnosti samog vlasnika da se ljubimac oporavi!


Ovim putem bih se zahvalila stručnoj, ljubaznoj i uvek spremoj da pomogne ekipi iz veterinarske ordinacije Darvin koji su imali toliko strpljenja i volje da pomognu Mazi. Koji su takodje imali razumevanja za moje svakodnevne (u proseku) dvočasovne posete i brojne pozive van radnog vremena. Mi razumemo da Maza nije njihov jedini pacijent, ali su i oni razumeli nasu ljubav i brigu za Mazu, kao i Mazinu želju za životom. HVALA IM!!! 





Ovde je Maza bila baš mala



Vlasnici, na vreme razmišljajte o svojim ljubimcima jer je tako lakše i za životinju i za vas, kao i za vaš džep!



Ostavljam vam tekst koji govori o tome ZAŠTO JE VAŽNO VAKCINISATI LJUBIMCE!
*Tekst je preuzet sa FB stranice veterinarske ordinacije Darvin u Novom Sadu.









Vakcine su deo preventivne nege koja je izuzetno bitna za zdravlje naših ljubimaca jer ga štite od zaraznih i potencijalno smrtonosnih bolesti.
Psi se rađaju sa određenim nivoom antitela u svom organizmu koja su nasledili od svoje majke. Antitela ih štite od raznih bolesti tokom prvih nekoliko nedelja života a nivo antitela dosta da varira u zavisnosti od mnogo faktora. Antitela koja su štenci nasledili od svoje majke onemogućuju dobar odgovor organizma na vakcinu i iz tog razloga se sasvim mladi štenci ne vakcinišu. Kako štene postaje starije nivo antitela poreklom od majke se smanjuje pa tako oko 25% štenaca u svojoj 6 nedelji života može da na pravi način odgovori na vakcinu i iz tog razloga upravo 6. nedelja starosti predstavlja početak imune zaštite šteneta.
Protokoli po kojima se štenci vakcinišu mogu se razlikovati od veterinara do veterinara u zavisnosti od vakcina koje koristi i iskustva veterinara.
Najčešće se prva vakcina radi u 6.nedelji života i pravi imunitet na mačiju kugu (parvovirus) i štenećak pasa. Druga vakcina je u starosti od 10 nedelja i ona je polivalentna odnosno štiti od nekoliko bolesti (virusa štenećaka (CDV), virusa zaraznog hepatitisa pasa (CAV),parvoviroze pasa (CPV),virusa parainfluence i leptospiroze). Četiri nedelje nakon ove vakcine dajemo ponovo istu vakcinu (booster) koja treba da podigne imunitet na veći nivo i da pruži zaštitu narednih godinu dana.
Ove vakcine nisu obavezne ali svaki odgovoran vlasnik bi trebao da ih uradi jer su bolesti od kojh štite dosta česte,opasne i veoma skupe za lečenje (ukoliko uopšte mogu da se izleče!).
Ono što morate da uradite jeste da vakcinišete psa protiv besnila i da ga trajno obeležite čipom.Na to vas obavezuje zakon RS i ne poštovanje povlači za sobom materijalne sankcije koje mnogostruko prevazilaze cenu same vakcine i čipa.
Nakon prve godine života,i vakcina protiv zaranih bolesti i vakcina protiv besnila se ponavaljaju jednom godišnje.
Budite odgovoran vlasnik!











Evo nekoliko snimaka u vezi sa ovom rasom pasa sa vise informacija za one koje to interesuje:

https://www.google.rs/search?q=puli+pas&client=firefox-a&hs=cPQ&rls=org.mozilla:en-US:official&channel=sb&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ei=LQdMU-2SPOX9ygPez4LACg&ved=0CAgQ_AUoAQ&biw=1024&bih=615


http://www.animalplanet.com/tv-shows/dogs-101/videos/puli.htm

http://www.veterina.info/component/content/article/62-rase-pasa/523-puli

http://www.mojaoaza.com/kategorije/psi/rase-pasa/puli-madjarska-rasa












Hvala sto čitaš!

8 коментара:

  1. Ajoj, dusa mala <3 Drago mi je da je bolje :) Super post, nadam se da ce pomoci u sirenju svesti o vaznosti vakcinisanja.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Svima nam je drago, sada za koji dan ide na skidanje konaca :) I ja se iskreno nadam da ce ljudi shvatiti koliko je vakcinacija ljubimaca zapravo vazna! Ja nisam znala, sve dok nisam prosla kroz sve ovo. Ajde vreme i novac, sve se nadoknadi, ali patnja zivotinje i tuga i muka kada je gledas i ne znas kako da joj pomognes je mnogo gore!

      Избриши
  2. Jadna Maza, baš se namučila. Držim palčeve da se potpuno oporavi i da i dalje uživate zajedno. Ne mogu da verujem kakvih sve vlasnika ima, kao da je toliki problem odvesti ih jednom mesečno na vakcinu dok su mali... Inače, imam štene od (još malo pa) 8 meseci i divno se družimo :-)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. A joj, ne da se namucila, nego su se i svi oko nje namucili... Sada je bolje, jede, valjda bi i prst odgrizla :D Dajemo sve od sebe da se skroz oporavi, jer je stvarno neverovatna i mila i draga :) Sto se vakcinacije tice, ljudi to nekako ne stavljaju u prvi plan, jednostavno nisu svesni ili nisu obavesteni koliko je to zapravo vazno! Drago mi je zbgo tvog kuce, samo ga cuvaj i redovno vodi kod veterinara :)

      Избриши
  3. Joj isplakala sam se kao kiša, mnogo sam osetljiva na ljubimce! Drago mi je da je Maza na dobrom putu ka oporavku <3

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da volis zivotinje. Verujem da si se isplakala, jos je ovo blaza varijanta price, prvo sam pisala opsirnije i na malo drugaciji nacin i nisam mogla da pisem koliko sam plakala :D Onda sam ipak odlucila da bude ovako ;) Kad se Maza skroz oporavi mozda ce biti jos jedan post, ili bar cu ovaj azurirati sa detaljnim informacijama :)

      Избриши
  4. Joj kako je lepa i preslatka ,priča je predivna,ne sećam se kad sam pročitala lepši,emotivniji i nežniji text :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala u Mazino ime :) Sada je vec velika i vreme joj je za friziranje :) Cekamo rolece pa ce kod frizera :) Jao to je bio period, ne ponovio se... O.o

      Избриши