Translate

Svilene trepavice

Konačno možete imati zanosan pogled i trepavice o kojima ste oduvek maštale...

Make up - Moj rad

Neki od mojih radova

Sadrzaj mog metalnog koferceta

Zavirite slobodno ;)

Rad na recnom brodu

Kako sam ja otisla...

Vestacke trepavice

Za ili protiv?

петак, 31. јануар 2014.

Postovi koje mozete da ocekujete u februaru

Evo da vam zagolicam malo mastu i da vam najavim postove koje planiram uskoro da objavim. Zavisi od inspiracije i vremena koje cu postove prve objavljivati. 

U "novogodisnjem" postu sam najavila neke. Neke sam vec objavila, a neki jos uvek cekaju svojih 5 minuta  :)  Posto uporedo "ispitujem" neke od proizvoda hocu da budem u potpunosti sigurna i da stojim iza toga sto napisem za neki proizvod.

Dakle postovi koje mozete uskoro da ocekujete su:

- MAC, Sephora, NYX - Prajmeri/baze 
http://www.beautezine.com/wp-content/uploads/2012/02/MAC-Prep-Prime-Vibrancy-Eye-1046.jpg


https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhxY3bkAv7GsV1RExPmPuYw6WKq_kiooHUEBgmzzCmmwZ3e5jzCxim-qZS2yUxzpzS8-Mpil_eZSEWRuO46ExvhU0EUGYwXloaLMU7IO0SQ8iKQM6RvY2crXAZmf2-zYSNNHnLKjLfwxAWV/s1600/m1360651_P88002_princ_la.jpg

https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjtPIjmrlk-80wplziM9NCW7d-Ln9Xw-in12jo0c38Rxbk3VcSkyw82wGOcd-4IPGxa81fl25VG1zdpD1tr0WWKv6YlfoVefR94HE-20P-A8_zKqVePOwgD7zTZodTp1DyWvObFAue2u-oO/s1600/nyx-cosmetics-hd-studio-photogenic-primer.jpg












- NYX sminka (razni komadi)    :)

- Rumenila - DEBORAH vs BOURJOIS (nijanse Deborah - 58 Paprika i 59 Mogano i Bourjois 16 Love-stuck Rose i 33 Golden Lilac)
 http://www.deborahmilano.com/sites/default/files/styles/prodotto/public/prodotti/prodotti/338_0.jpg?itok=VT1qrDQf

http://i01.i.aliimg.com/wsphoto/v0/1456698051/Bourjois-font-b-blush-b-font-blusher-font-b-cream-b-font-font-b-blush-b.jpg


- PUPA senke za oci
http://www.pupa.it/allegati/0041401_big_37911.jpg
- PUPA Rapid Liner - ajlajner 


http://www.pupa.it/allegati/0046301_big_17073.jpg

- PUPA Professionals powder 


http://www.pupa.it/allegati/050012001_big_175683.jpg
- Rad na brodu (recnom) 2.deo - Zivot na brodu

http://img8.joyreactor.com/pics/post/cat-ship-sea-gif-941918.gif

*Sve slike su preuzete sa interneta




Hvala sto citas  :)

четвртак, 30. јануар 2014.

SIMPO - sinonim za (NE)kvalitet!!!

Nisam planirala da pisem post ovakve vrste, ali niz dogadjaja koji su mi se desavali, zakljucno sa ovim danas naterali su me da se na ovaj nacin bar malo smirim svoje nezadovoljstvo. Zelela sam da ispricam svima sta se meni desilo, a mislim da ce na ovaj nacin mnogi ljudi saznati, mozda se i pronaci u nekim slicnim situacijama.

Naime, 28.10.2013. godine kupila sam garnituru Porto u SIMPO-vom salonu u Novom Sadu. Cena garniture iznosila je (tricavih) 41 425din - na snizenju dok je redovna cena ove garniture iznosila 59 850din (sto je vise i od cak jedno prosecne plate u Srbiji). Resila sam da kupim garnituru jer je najvise odgovarala dimenzijama moje sobe (uklopila se), prostor je bio u potpunosti iskoriscen (kada se razvuce dobije se lezaj oko 170 x 230cm, sto morate priznati da je ipak velika povrsina). Garnitura takodje ima "kutiju" za odlaganje posteljine koja je prostrana i lepo mozete spakovati u nju svu posteljinu koju koristite tih dimenzija (veliku posteljinu). Sve sjajno i bajno, savrseno!
Evo i u "Kuriru" garnitura na snizenju, gde je redovna cena 63 850din.

Slika skinuta sa neta. Ovako izgleda, samo sto je moja umesto belog dela, crna.
 Kada sam odlucila da mi treba garnitura i kada sam krenula u potragu (negde pocetkom oktobra) bila sam spremna da dam i vise novaca, ali da uzmem nesto sto je kvalitetno. Kada sam videla tu garnituru, pa jos u SIMPU, pa jos na snizenju, nisam razmisljala dalje. Znala sam da je to ono sto ja trazim. Jos mi je i tetka rekla "AAaaaa nemoj uopste razmisljati, mi imamo njihovu garnituru vec 100 godina i odlicnog je kvaliteta!!!". Jedino je boja bila problem. Ono sto su oni tada imali na raspolaganju bila je garnitura u kombinaciji bela eko koza i bordo stof... To nikako nije bilo ono sto sam ja trazila. Ta garnitura je bila u BG, a ljubazna prodavacica mi je objasnila da mogu da odem i u NS da tamo porucim i da ce mi oni besplatno dostaviti, jer ako je kupim u BG onda se moram pobrinuti sama za prevoz. Kako ja nisam htela te boje, otisla sam u NS i rekla gospodji koja tamo radi da ako budu dobijali nesto novo da me zove da cu doci da uzmem. Pred kraj meseca (kada se akcija/snizenje vec zavrsavala), pozvala sam da proverim da li su dobili nesto novo. Odlicno, crno - siva, nije lose, uklopice se u sobu. 
Rekli su mi da je isporuka za nedelju dana. Od tog momenta krece "igranka" za mene.

Sedmi dan uvece sam nazvala da proverim sta je sa isporukom, jer je vec trebalo da stigne, a niko mi nista ne javlja. Ljubazni prodavac je rekao da ce je doneti sutra (ako bude mesta u kamionu) izmedju 10h i 14h. 14:05 ja nazovem da vidim sta je sa tim jer mi se opet niko ne javlja bar da kaze da ce kasniti. Opet isti ljubazni prodavac me zamoli za malo strpljenja jer su se zadrzali u Veterniku na nekoj montazi. Stigli su oko 15h i proverili kuda treba da unesu garnituru. Covek je pogledao uz stepenice (moja soba je na spratu) i rekao "Ako ovo ne moze ovde da prodje mi je ostavljamo tu gde je!" (na sred dvorista). Ja ga pogledam onako u soku, jer je bio prilicno otresit i kazem "Molim?!". Kaze on meni "To sto ste culi!"... Tog momenta mi se digla kosa na glavi. Naravno ostavili su garnituru na sred dvorista i otisli (znaci kod mene su se zadrzali citavih 15min). 
Nazvala sam salon u Novom Sadu i pitala sefa o cemu se radi i objasnila da takva firma mora da "obuci" radnike za neku osnovnu komunikaciju sa musterijama. Jasno je da nekome ko vozi kamion i raznosi namestaj ne treba diploma fakulteta da bi to radio, ali neku osnovnu kulturu ophodjenja bi bilo pozeljno da ima. Sef mi se kulturno izvinio i objasnio da oni nisu duzni da nose namestaj ukoliko za to nema uslova. Zahvalila sam mu se. Garnituru smo uneli preko terase.

To je bio neki cetvrtak cini mi se. Daska od garniture koja drzi sine (za izvlacenje duseka) se odvalila u subotu. Naravno otisla sam da reklamiram. 
Moram da kazem da su ljudi koji rade u NS izuzetno ljubazni i da su mi izasli u susret svaki put. Objasnili su mi proceduru koja je podrazumevala cekanje do daljnjeg (jer oni dolaze iz Vranja dva puta mesecno). Dobro. Proslo je i to vreme cekanja, dosli su majstori, popravili to sto je otpalo, usrafili, ulepili i otisli.
Nije proslo nedelju dana, daska koja drzi taj dusek koji se izvlaci (lesonit ploca) je upala. E tada sam vec poludela. Sa racunima sam otisla u Simpo i rekla da ne zelim da mi popravljaju nego da dodju i odnesu garnituru i da zelim da mi vrate novac.

Naravno sve moze, ali opet procedura koja je ovog puta podrazumevala da majstori izadju na teren i kada dodju da ja insistiram da mi vrate novac, oni naprave zapisnik i to se dalje prosledjuje. Cekala sam skoro mesec dana.
Danas su me nazvali i rekli "Mi smo tu u NS, dosli bi za pola sata." Rekla sma da nisam kod kuce i da mogu doci tek za dva sata. Rekli su ok. Posle dva sata kad sam stigla kuci, tata mi je rekao da su vec bili, popravili i otisli, na sta sam ja kao izbezumljena pocela da divljam po kuci. Od besa sam pocela da placem. 
Pre svega kakav je to nacin da ulaze u moju sobu i popravljaju bez mog prisustva, ako smo se dogovorili da cu ja vec biti tu. Druga stvar, kako moze da im potpise reklamaciju neko ko veze nema sa garniturom. JA sam garnituru birala, platila i reklamirala, JA treba i da je potpisem.
Nazvala sam ih i zamolila da se vrate i da napravimo zapisnik da sam nezadovoljna kvalitetom i da zelim novac nazad, na sta oni naravno nisu pristali. Nazvala sam poslovnicu u Novom Sadu gde je ljubazna zena dala sve od sebe da me smiri i rekla mi da dodjem sutra da resimo problem.
Sestra je uzela telefon i nazvala majstore iz servisa. Zao mi je sto taj razgovor nisam snimila. Radnici su bili toliko neljubazni, drski, bezobrazni i prosti cak su nas i vredjali.

Jos sam cula da nisam jedina koja je imala lose iskustvo sa nadaleko cuvenim SIMPO-m. Ocigledano ne znaju da ne mogu dugo ziveti od stare slave. U SIMPU danas placate samo IME, a kvalitet mozete naci mnogo bolji kod bilo kog drugog proizvodjaca. Za te pare koje sam ja dala, trebala je potrajati bar godinu, dve. Kazem BAR!

Radila sam u inostranstvu, prosla obuku za "Complaint Handling", nakon cega smo se morali pridrzavati toga jer svako ko je odstupio dobio je u najmanju ruku opomenu, neretko i otkaz.
Kod nas u Srbiji ocigledno to ne postoji i zaposleni mogu kako hoce sa kupcima. 

Sto se mene tice, posle ovako loseg iskustva, sigurno necu vise ni uci u taj salon.
Nadam se da je bar nekome ovaj tekst bio od koristi. Ako je neko imao slicno iskustvo drago ce mi biti da sazna da nije jedini.


**************************


Azuriram informaciju... Danas 02.04. 2014. odneli su garnituru (koja je opet pukla) i vratili mi novac...















Hvala sto citas  :)

среда, 29. јануар 2014.

Rad na brodu (recnom) - kako sam ja otisla na brod

Toliko puta su me ljudi pitali kako sam ja upsela da odem na brod i kakvo je to iskustvo, da sam rešila da napišem post o tome pa ko želi neka pročita. 
*(slike su ubacivena bez reda kako vam se tekst ne bi ucinio predugacak  :D ) 

Slika sa neta

Pošto je to jedno veeeeeeliko iskustvo i ako bih pisala sve u jednom postu bilo bi predugačko. Rešila sam da napišem to u dva (ili tri) dela. U prvom ću objasniti kako sam otišla na brod i te "opšte" stvari, a u drugom ću pisati o životu na brodu i zanimljivostima  ;) 

Sama činjenica da živim u Srbiji već nagoveštava razlog mog odlaska na brod. Novac. 
Godinu dana pre samog odlaska sestra i ja smo počele da pretražujemo internet i da skupljamo informacije. Mogla se pronaći gomila foruma (i korisnih informacija "iz iskustva") koji vode do sajtova samih kompanija (na kojima je sve sjajno i bajno i svi nasmejani na fotografijama). 

Milion pitanja (u glavi)  "Kako da odem?", "Gde da konkurišem?", "Koja kompanija je najpouzdanija?", "Sta će me pitati na intervjuu?"... pa onda "Želim da odem!", "Moram da odem!", "Želim da vidim i da probam da li ja to mogu!", "Hoću li uspeti?!", "Uspeću!", "Kako izgleda raditi u inostranstvu?", "Hoću li znati posao" ... A jezik?", "Hoću li videti neke nove gradove?"... i još mnogo drugih pitanja....

Slika sa neta
Konačno, pronašle smo agenciju iz Hrvatske "Riverside" i ljubaznog Damira i Martinu. Poslali smo CV (sestra, njen momak i ja) i čekali da se jave. 

Sve to oko prijava počelo je već krajem avgusta. Dobili smo odgovor na mail sa predloženim terminom za SKYPE intervju (u septembru). Nakon tog "skype" intervjua (gde su nas pitali o prethodnom radnom iskustvu, na svim jezicima (koje smo naveli da znamo), takodje na svim jezicima nas upozorili da je rad na brodu jako naporan, kako fizički tako i psihički i da se radi "od jutra do sutra"), sledeći intervju nam je bio zakazan u Beogradu, skoro mesec dana kasnije.
Na intervjuu u Beogradu predstavili su nam 4 kompanije sa kojima "Riverside" saradjuje (Viking, Uniworld, Sea Chefs i River Advice). Prve dve su brodske kompanije koje zapošljavaju ljude, a druge dve su agencije koje saradjuju sa brodskim kompanijama, sto znači da i oni moraju uzeti "svoj deo kolača" (ovo će biti bitno dalje u priči). Inače postoje i mnoge druge kompanije u kojima možete da konkurišete - Avalon, Amawaterways, Scylla, A Rosa, Croisi Europe...

Postoje dve vrste ugovora (zavisi od kompanije). 
Jedan (švajcarski) ugovor vam obezbedjuje mnogo bolje uslove (plata, osiguranje, radni staž i sve što ide uz to, a zaposleni u normalnoj državi treba da imaju) i onaj drugi ugovor (kiparski) koji vam obezbedjuje egzistencijalne uslove. Ja sam radila pod kiparskim ugovorom. 
Jos jedan razlika izmedju ovih ugovora (za one koji gledaju dugoročnije) je što ti kod švajcarskih ugovora ide radni staž i ti posle odredjenog radnog staža stečenog u njihovoj kompaniji stičes pravo na minimalnu švajcarsku penziju, dok kod kiparskih ugovora, posle ugovora dobiješ "Hvala lepo, dovidjenja", prevedeno na srpski jezik, dobiješ ŠIPAK!
*proverite ovu informaciju, jer je tako bilo ranije, a znam da se nešto menjalo

Razlika u platama je znatna (duplo veća/manja), broj dana godišnjeg odmora (u mojoj kompaniji je bilo 14 dana godišnjeg odmora za celu sezonu, dok je u sestrinoj kompaniji to malo drugačije, dva meseca radi (bez slobodnog dana), pa je tri nedelje kod kuće i tako celu sezonu).

 
Brod na kojem sam bila zaposlena, parkiran u Volendamu (prelepo mestasce) :)

Treći intervju na koji smo (nas troje) bili pozvani (od strane kompanija), bio je u Zagrebu. Prvo je išla sestra sa momkom jer su njih predložili za kompaniju VIKING (ja sam bila "prosledjena" agenciji Sea Chefs, a u okviru njih sam dobila kompaniju Luftner). E sad ću se tu malo zadržati. 

Znaci, to kako se ti pokažes na intervjuu kod agencije i kako te oni procene, oni proslede tvoju prijavu kompaniji, što nije nikakva sigurnost, a i može biti mač sa dve oštrice. Dobra strana agenata je što njihovi kandidati imaju prednost u odnosu na kandidate koji apliciraju sami u kompaniju, a loša strana je što ako agent odredi tebe za jednu kompaniju i pošalje te samo kod njih na razgovor, ti nemaš šansu da odeš u drugu kompaniju, a to što te agent "prosledi" kompaniji tebi nije apsolutno nikakva sigurnost da ćeš dobiti ugovor. Pa tako ni ja nisam dobila šansu da odem na neki drugi intervju. Da ne bude zabune, dobro su mi došli agenti, jer sam se osećala malo izgubljeno i nesigurno (ipak je to veliki korak bio za mene).

Da se vratim intervjuu u Zagrebu. Pošto su sestra i momak išli pre mene, pronašli su na internetu neki jeftin smeštaj u blizini hotela gde je bio intervju. Došli su dan ranije, prespavali, odmorili se od puta i spremni bili u hotelu u 9h na intervjuu. Poučena njihovim iskustvom, uradila sam isto. 
Pre nego što sam krenula u Zagreb, agent mi je poslao spisak ljudi koji idu na intervju. Zvala sam ljude sa spiska i predlozila im ideju, samo jedna devojka je pristala. Dogovorile smo se. Ja sam išla autobusom koji je išao kroz Sremsku Mitrovicu, gde je devojka ušla u autobus. Tu smo se upoznale i lepo ispričale do Zagreba. Brzo mi je prošlo vreme. Ona je radila na prekookeanskom i sada je došla na godišnji i pokušala da vidi hoće li uspeti da predje na rečni. Imala sam utisak da ne trepćem, dok mi je prepričavala njena iskustva.

Stigle smo tamo, smestile se, prošetale do radnje, popile nes, pripremile za sutra i svaka sa svojim mislima u glavi i sa istom željom (da prodjemo sutra na intervjuu) zaspale.
Ujutru u hotelu su nas docekali ljubazni agenti, dali nam da popunimo neki papir, nekoliko saveta i poželeli nam sreću. Prvo smo svi ušli u jednu prostoriju gde su nam se predstavili ljudi iz kompanije (na engleskom jeziku) i zamolili nas da sačekamo napolju svojih 5 minuta.
Bilo nas je mnogo i iz raznih mesta.

Na papiru, sa zadnje strane stajao je kao neki test. Zapravo nije to bio test nego prostor za poslodavce da upišu njihov utisak o nama. Rečenice su se odnosile na naše držanje, pojavu, način na koji govorimo (tiho, normalno, glasno), pogled (skrivanje, direktan pogled (da ne kažem zurenje) i normalna komunikacija), način komunikacije (komunikativan, normalno, stidljiv), sedenje...i još neka pitanja (kojih više ne mogu ni da se setim). Tog momenta sam shvatila da im je to bitnije nego ono šta smo napisali u CV-ju.

Pitala me je na kom jeziku želim prvo da pričam (engleski, nemački), ja sam rekla da mi je svejedno. Počele smo konverzaciju na engleskom. Pitala me o mom radnom iskustvu. Posle me na nemačkom pitala da opišem jedan svoj radni dan (čisto da proveri znanje jezika)... Nastavile smo razgovor na engleskom. Rekla mi je da mi u prijavi stoji housekeeping, ali da ona želi mene na poziciji pomoćnog konobara.

Kada sam se prijavljivala (prvi put) agent me je posavetovao da stavim housekeeping, jer je veća verovatnoća da ću dobiti taj posao, ali eto iz kompanije su me videli na drugoj poziciji. Na intervjuu u Beogradu su nam rekli da na rečnim brodovima nema pozicija "pomoćni" kao na prekookeanskim 100 nekih menadžera i šefova. Ovde ima jedan hotel menadžer, jedna linija ispod njega (moj nadredjeni) i obični smrtnici (mi konobari - u mom slučaju). Postojala je pozicija, ali samo na nekim bordovima.

Tako je ona meni na intervjuu u Zagrebu, na moju prijavu dopisala "pomoćni konobar".
Svi su me savetovali da je posao u restoranu najteži posao koji devojka može dobiti da radi, ali pošto je meni bilo bitno samo da odem, nisam mogla baš mnogo da biram. Tada su nam rekli da će nas mailom obavestiti o ishodu intervjua.

Opet se vracam na intervju u Beogradu (tamo smo dobili baš mnogo informacija) :)  Rečeno nam je da, pošto smo iz Srbije, ako ne dobijemo ugovor odmah (za početak sezone), nema šanse da ćemo otići posle (u toku sezone), jer nama iz Srbije treba radna viza, a oni nemaju vremena da čekaju na to pa biraju ljude iz EU.

Posle neke dve nedelje dobila sam e-mail sa sadržinom da sam prošla intervju, ali da nisam dobila ugovor i ako oni u toku sezone odluče da sam im ja dobro rešenje, obavestiće me o tome.

Od tog trenutka sam prestala da razmišljam o brodu i počela da planiram kako i sta dalje ovde u Srbiji (mada nisam prestajala da se nadam i da očekujem poziv).  :)

Ubrzo posle toga se javio moj agent iz Hrvatske i pitao da li sam jos uvek zainteresovana za posao na brodu.
Tog dana mi je poslao sve papire. Sutradan sam otišla u BG predala za vizu (oko 60e), odradila lekarski pregled (isto u BG, koji je koštao oko 8.000 din koji nije obavezan za sve kompanije). Sačekala rezultate, poziv iz konzulata i avionsku kartu od kompanije.

U medjuvremenu sam išla u Linc na sedmodnevnu obuku za brod gde smo dobili i sertifikat  :)

(ako vas interesuje javite mi da napišem post i o treningu u Lincu)  :)



Na brod sam se ukrcala 27.03.2013. u Lobitu (Holandija). Rute su mi bile po nedelju dana Holandija - Belgija, posle toga nekoliko puta od Passau-a (Nemačka) do Crnog Mora i nazad (te ture su trajale dve nedelje) i posle toga Nemačka, Austrija, Slovačka, Madjarska pa nazad i tako do kraja sezone (dok nisam dala otkaz, o tome kako i zašto u nekom od sledećih postova)  :)


NASTAVIĆE SE...  :)



Evo i linkovi ostalih delova:




 
Hvala sto čitaš  :)

субота, 25. јануар 2014.

Bronzeri PUPA vs DEBORAH

*Bronzere sam slikala ovako da mozete bolje da vidite razliku. Levo na slikama je PUPA, desno DEBORAH
 



Ako bi me neko uslovio i rekao "Mozes da koristis samo jedan brend!", to bi definitivno bila PUPA.
Odavno sam cula da je njihova sminka odlicnog kvaliteta, ali tek pre nekoliko meseci mi se ukazala prilika da i sama isprobam nesto od njihovih proizvoda.
Obzirom da sam PUPA sminku kupila za sebe (pre velike kupovine "profi" sminke), kupovala sam ono sto bih ja najcesce koristila i nijanse koje odgovaraju mom tenu.

Jedan od proizvoda koji po kvalitetu opravdava ocekivanja je svakako i Baked Bronzing Powder (moj u nijansi 04 - svetliji)
 
*Slika preuzeta sa interneta

Kutijica u kojoj se nalazi sadrzaj (od 9g) je izradjena od kvalitetne plastike i neobicnog oblika (kao neki okrugli mis za komp :) ). Pakovanje je skroz po mom ukusu, providna plastika u kombinaciji sa mat narandzastim poklopcem i okruglim ogledalcem. 



Ovaj mat bronzer je svilenkaste strukture koja se lako nanosi na lice. Jos jedna osobina koja se ne sme zaboraviti je njegova postojanost. U to nemojte sumnjati, trajace vam sigurno ceo dan. Koliko god da ga koristim imam utisak kao da je jos uvek nov i kao da se uopste ne trosi  :)  Jedino na sta imam primedbu je njegova nijansa (malo vuce na narandzasto), ali to se pripisuje mom neiskustvu (da na brzinu izaberem za sebe nijansu), a ne kvalitetu proizvoda. Ako zelim da dobijem tamnije, koliko god da ga stavljam lice je sve narandzastije, a nije tamnije. Sto se mene tice proizvod bih ocenila sa 5/5 i ako budem ponovo imala prilike da ga kupim kupicu tu tamniju nijansu.
A cena, ne mogu da se setim koliko sam ga platila, ako neko stigne da proveri cenu u BG moze da mi javi, jer u NS nema (ili ja ne mogu da nadjem). U BG ima da se kupi u Jasmin parfimerijama.


E sad malo o DEBORAH bronzeru  :)

Za Novu Godinu, drugarica je htela da je nasminkam i najavila da hoce nesto tamnije, a ja znajuci da nemam tamniji bronzer, pravac parfimerija i soping  :) 
Ljubazna prodavacica u Jasminu strucno me ispitala sta mi treba i ponudila ovo kao najbolje resenje. Zajedno smo dosle do zakljucka da trazim nijansu 05 (tamniji bronzer sa malo shimera). Kutijica na prvi pogleda odaje utisak jeftinog proizvoda, mada kad se uzme u ruku pravo je iznenadjenje  :)  I ovaj put odradjeno je od kvalitetne plastike. Jedino sto pakovanje nema ogledalce. Meni iskreno ne smeta, ali neko kome treba i ko to koristi, mogao bi ovo navesti kao manu proizvoda. 




Sto se samog kvaliteta tice, i ovde je svilenkasta struktura, prijatna na dodir. Lepo se nanosi. Ono sto mi se ovde vise svidja nego kod PUPA bronzera je NIJANSA i kad ga dodajem po malo dobijem ono sto trazim, lice se predivno senci i tacno mozete da odredite kada je dosta i kada treba da stanete. Shimer je toliko diskretan da se skoro i ne primeti, ali super je jer ne izgleda kao da ste trljali ciglu po licu, nego ipak daje malo prirodniji izgled.
I cena mu je odlicna, mislim da je kostao oko 800din (za 11g (2g vise nego PUPA) - nisam sigurna da li je bio na snizenju).
Jedino sto bih navela kao manu je njegova postojanost. Zapravo ne znam da li bih to pripisala postojanosti. Jednostavno vi mozete da nanosite proizvod koliko zelite, neka mala kolicina ce za kratko vreme spasti, a ostatak ce vam potrajati dobar deo dana. Tako da preporucujem da stavite slobodno mrvicu proizvoda vise, svakako ce se skinuti.





Da li je neka od vas imala iskustva sa jednim od ova dva proizvoda ili mozda sa nekim trecim koji je ostavio utisak?  :)



Hvala sto citas  :)

четвртак, 23. јануар 2014.

Veštačke trepavice - moje mišljenje

Veštačke trepavice DA ili NE?

Ako mene pitate, ja ću reci "DA ali u specijalnim prilikama". 
Često nam ne polazi za rukom da isto namažemo trepavice na oba oka. Nekada nam je to jako bitno, naročito fotografima (ako rade reklamu za neku maskaru) i mladama (koje žele da budu savršene za "TAJ DAN"). Veštačke trepavice mogu da budu neprimetne, a da nam daju efekat koji tražimo. One svakako nisu deo svakidašnje rutine ili dnevne šminke (bar bi trebalo da bude tako), ali kao što je već dobro poznato  "O ukusima se ne raspravlja". 
Ajlajner takodje u teoriji nije deo dnevne šminke, ali ja sam uvek bila nekako više za praksu nego za teoriju. 



Želim da napomenem da pišem iskustvo sa strane šminkera (moj utisak), a ne sa strane stalnog korisnika. 

Na slici možete videti samo neke od primeraka. Koje se vama dopadaju?  :)
*Napominjem da su slike koje sam koristila u ovom postu sve skinute sa interneta.


Ovde (kao i u ostalim postovima) ću pisati svoje iskustvo. 

Ko prati moj blog biću mu dosadna, ali za one koji ne čitaju redovno ili su me tek pronasli, JA SE DOSTA OSLANJAM NA PREPORUKU  :)  Pa tako i za trepavice. Preporuka je bila "Idi u Aleksandar i kupi ARDELL 117 BLACK, one su najprirodnije i najuniverzalnije."

I tako sam počela. 

Sa tim trepavcama sam baš bila zadovoljna, ali kada ne probaš ništa drugo, onda ti je i to što probaš dobro (jer ne znaš kako može biti). 

Pošto sam počela da saradjujem sa fotografima, njihovi zahtevi su bili malo "neobičniji", pa sam imala prilike da koristim i neke druge trepavice. Pošto je fotografima bitno da to bude lepo za slikanje i nije im bitno da li su udobne za celodnevno nošenje, oni biraju trepavice za svoje potrebe. 

Takodje sam "probala" trepavice iz Oriflame-a koje su me prijatno iznenadile. Lako sam ih aplicirala (nisu se mnogo opirale) i izgledale su sasvim prirodno.
Meni (kao šminkeru) je bitno da su trepavice devojkama udobne za nošenje. 
Imala sam prilike da zalepim trepavice i da devojka kaže da ne može da gleda koliko su dugačke, teške i "neudobne". Uglavnom se to dešavalo sa "kineskim" trepavicama koje koštaju oko 100din (zajedno sa lepkom).

Uzeću za primer ARDELL 117 Black. Ako ih malo bolje pogledate primetićete da izgledaju kao da su mali snopići zalepljeni na neki končić. Taj "končić" je glavni krivac za udobnost ovih trepavica. Fleksibilan je i lako se prilagodjava svakom obliku oka. Skoro i da se ne vidi da su "umetnute" iznad prirodnih. Čak su i po ceni pristupačne. Ja ih nabavljam u Aleksandru za 351 din.



Kada sam kod dobrih trepavica, ne mogu da ne podelim sa vama još jednu korisnu informaciju. Kako većina dobrih stvari dodje spontano, tako sam i na ove trepavice naletela igrom slučaja. 

Predstavljam vam AURA Cat Mystic 02 i Miaou Miaou 04.



Ove trepavice su najsličnije ARDELL trepavicama Wispies i Demi Wispies. Možete ih naći u Liliju po ceni od oko 350din. 

Moram da spomenem ambalažu kod ovih trepavica. 
Dobra strana ambalaže je što ne mogu devojke da otvaraju kutije u prodavnici (što su navikle sa ostalim proizvodima, nešto poput onih pipača hleba), jer su trapavice lepo upakovane i zaheftane, dok ARDELL trepavice možete otvoriti još u prodavnici. 

Loša strana ambalaže je što je zaheftana i uvek morate imati nešto pri ruci kako biste otvorile pakovanje (dok ARDELL možete otvoriti bez bilo kakvih pomagala).
 
Takodje mi se ne dopada kod ovih trepavica lepak koji ih drži zalepljene za plastičnu ambalažu. Lepak je toliko jak da, dok ih skinem sa ambalaže, one promene svoj oblik (malo kao da se prelome i to me užasno nervira, toliko da bih prestala da ih koristim), a sa druge strane lepak je toliko slab da trepavice ne mogu da se zalepe bez lepka koji inače koristim za lepljenje trepavica.

Prelazimo na onu drugu (jefiniju) varijantu. Sa ovakvim trepavicama sam radila. Na slici dole može se videti "crna linija" u korenu trepavica koja je toliko kruta da se jedva savije i zalepi za kapak. Ako vam i podje za rukom da je zalepite budite sigurni da od gledanja nema ništa taj dan. Kod nekih trepavica se može desiti da postoji ta "crna linija" ali da nije kruta i da se lepo prilagodi oku. Kod kineza kostaju oko 100din.


Takodje postoje i ovakve trepavice. Ono što mi se svidja kod ovih trepavica je što se lako apliciraju i trepavice izgledaju potpuno prirodno. Dobra strana ovih trepavica je i udobnost. Ako se pravilno zalepe, nećete ih osetiti.







Kako zalepiti trepavice?




Pre svega potreban nam je lepak za trepavice. Postoji lepak koji je (kad se osuši) transparentan ili crn.
Onaj koji ja koristim kupila sam u Inglot-u po ceni od oko 1200din (transparentan). Takodje ovakav lepak možete kupiti u Aleksandru po dosta nižoj ceni (ne znam u čemu je razlika jer taj iz Aleksandra nisam imala prilike da probam, možda razlike i nema  :D ). 
Iz mog dosadašnjeg iskustva mogu da garantujem da se trepavice neće odlepiti ceo dan (u nekim slučajevima potraju i dva do tri dana).




Vršljajuci po internetu naišla sam na ovu sliku. Ovako sigurno NE! Nadam se da dotična osoba nije imala trajnih oštećenja oka. Ko god da je pokušao da zalepi ovo (a i ko je dozvolio) pravi je kaskader. Možda je to novi metod?!  Ko će ispratiti sve modne trendove...



Ovde na slici je lepo objasnjeno u tri koraka kako da zalepite veštačke trepavice.



Prvi korak - prislonite trepavice i vidite da li odgovaraju vašem oku, ako ne, skratite ih koliko je potrebno.
Drugi korak - nanesite lepak. Ja obično lepak prvo nanesem na dršku od štapića za uši pa tek onda na trepavice, jer na taj način lakše iskontrolišem koliko lepka želim da nanesem na trepavice, a ujedno i štitim lepak od sušenja.
Treći korak - (neka vam je sa srećom) nanesite trepavice i zavodite trepćući  ;)


Takodje vam ostavljam snimak devojke koja to vrlo lepo objašnjava. Naravno svako ima neki svoj način, ali ovaj način je najsličniji načinu na koji ja to radim. 
Jedino što ja maskaru stavljam posle lepljenja trepavica, jer mi je tako lakše. Nekada ne mogu da ih "spojim" jedne za druge ako maskaru stavim pre. 

I jos da dodam, bitno je staviti crni krejon ili izvuci ajlajner pre stavljanja trepavica da se ne bi videla "rupa" izmedju prirodnih i veštačkih trepavica. Posle samo malo popravimo ajlajner ili krejon, ako je negde potrebno.







Za "istraživače" ostavljam linkove  ARDELL-ovog sajta i AURA






Ja ih volim i rado koristim jer maskara nikada (ma kakva ona bila) ne može da nam da efekat koji dobijemo sa ovim magičnim dodacima  :)










Da li ih vi koristite, koliko često i koje?   :)












Hvala sto čitaš  :)

понедељак, 13. јануар 2014.

Sephora paleta - iskustvo

Negde polovinom oktobra sam isla u svoju "veliku" kupovinu. Tada sam kupila skoro sve sto se nalazi u kofercetu. Izmedju ostalog i ovu paletu koja me je zbog svojih dimenzija, naterala da nosim jos jednu dodatnu torbu. 
I pred saveta da ne kupujem palete, dopustila sam sebi taj "izlet"  :) Razlog za to je bila moja neodlucnost, ustvari moglo bi se reci vise nedostatak iskustva. Kada sam pocela da radim plasila sam se samo da ce mi biti malo i sta da radim ako mi neko nesto trazi, a ja nemam. Razmisljala sam: "Bolje da kupim ovu paletu pa cu videti, sta prvo potrosim to cu dokupiti". Inace problem sa ovom paletom je bio sto nije mogla da se proba, pa sam je kupila "na slepo". 
Cena joj je bila oko 3 500din, sto i nije neka cena obzirom na sve sto se u njoj nalazi.

Velicina palete u odnosu na drugu sminku


Paleta se sastoji iz (rekla bih) 4 dela. Prvi deo sa 96 razlicitih senki, drugi deo sa ukupno 84 karmina i sjaja, treci sa 2 rumenila i 2 hajlajtera i cetvrti sa 6 (potpuno beskorisnih) ajlajnera. Tu se nasla i jedna malecka maskara od 3.12g (koju jos nisam isprobala), dva krejona (crni i braon) duzine mog 4. prsta i nekoliko cetkica koje sam odmah izbacila da mi ne smetaju.

Kutija u kojoj se sve to nalazi je od (lako lomljive) plastike, na kojoj ostaju otisci.

Kada sam dosla iz prodavnice i otvorila kutiju da istrazim svoju novu paletu, videla sam da je jedan deo (da ga nazovem valjak) koji drzi ogledalo, puknut. Bila sam malo besna na sebe jer nisam odmah u prodavnici otvorila kutiju i proverila, ali sad sta je tu je, kupila sam je u BG i necu se sigurno vracati da zamenim, a i kako da dokazem da je bila puknuta.
Svakako meni je bilo vaznije ono unutra. 


Pocecu prvo od senki sto je (da ne kazem) jedino dobro. Sto se senki tice ima dosta razlicitih boja i nijansi, mat, sedef, da birate  :)  Za nekoga ko nece koristiti ove "lude" boje opet ima dosta ovih ostalih koje mogu da se iskoriste, ali vuci celu paletu zbog nekoliko senki je ludost  :) Vecina senki se lepo blendira na oku, solidno su pigmentovane. Ove "lude" boje su slabo pigmentovane i ne izgledaju ko u paleti. Da bi dobili tu boju na kapku, treba koristiti belu podlogu i naneti mnooooogo senke. Znaci ko je kupuje zbog "ludih" boja, neka ne kupuje :)  

Ovo je radjeno sa bojama iz te palete, ali sa belom podlogom
Pored svih ostalih senki koje imam, ovu paletu stvarno cesto koristim. Senke su postojane i ne "skupljaju" se u pregibima kapka. Sto se mene tice cena ove palete je ok. U sustini platis te senke. Mana je sto zbog nekih senki moram da nosim celu paletu koja je kabasta i teska.

Slika gore - koriscen blic, dole bez blica - dnevna svetlost
Sve ostalo sto se nalazi u ovoj paleti mozete "obesiti macki o rep". Postojanost - "drzi vodu dok majstori odu". Moze da posluzi samo u momentu za fotografisanje i to je to. Ajlajneri, predivne boje, ali kad se namaze ne moze da se osusi i skine se kao da nikada nije ni bio na oku. Steta. Olovke isto tako.
Karmini i sjajevi takodje, kao i rumenila.
Jedino sto se hajlajteri mogu iskoristiti negde u nekoj situaciji. Nisu ocaravajuci, ali mogu da posluze  :)

Slika gore - koriscen blic, dole bez blica - dnevna svetlost

Boje su ovakve samo kad se nanesu prstom. Ako se samo malo razmaze, sve ce spasti. Hajlajteri, svejedno koji koristitie, svakako daju samo sjaj.


Znaci paletu koristim iskljucivo zbog nekih senki koje zadovoljavaju moje potrebe profesionalnog sminkanja.

A da, onaj deo o kojem sa pricala da se polomio, sad je ceo otpao pa posebno nosim ogledalo samo kao poklopac  :)  



Sve u svemu necu je ponovo kupiti, naci cu neke druge palete.



Hvala sto citas  :)