Translate

четвртак, 3. април 2014.

Rad na brodu (recnom) 4.deo - Slobodno vreme

Dugo nisam pisala na ovu temu, a vidim da ostali postovi (na ovu temu) imaju baš dosta pregleda i svakim danom bar neko čita o životu i radu na brodu.


Kao što sam već u naslovu najavila, ovde ću vam opisati kako je izgledalo moje slobodno vreme na brodu.

Slika preuzeta sa   http://sites.psu.edu/khallmusic/wp-content/uploads/sites/5732/2013/10/Free-Time.jpg


Sve je bilo u znaku sata! Sat sam skidala sa ruke samo kad sam se tuširala. Svaki minut vam je tamo kao kuća! Slobodno vreme meriš na minute i sekunde, a ne na sate (kako to obično radim kod kuće)! Sat ti postane najbolji prijatelj!

Slika preuzeta sa  http://3.bp.blogspot.com/-STwD2yCcwfo/TosUKCPE0RI/AAAAAAAAAGk/QULH0LIzIUo/s1600/daylight-savings-time.jpg

Pošto vam je već dobro poznato koje je radno vreme na brodu (od 6:30 ujutru do 23h sa nekoliko pauza), jasno vam je da slobodnog vremena teško i da ima. Zapravo ja bih to vreme tamo podelila na "RADNO VREME" i "VREME ZA SVE OSTALO".

U "radno vreme" bih uvrstila sate provedene u uniformi, dok u "vreme za sve ostalo" dolazi vreme za ličnu higijenu, vreme za obroke, vreme za spremanje kabine, ribanje kupatila, vreme za pranje veša, vreme za spavanje (mislim da sam sve nabrojala). Pravog SLOBODNOG vremena (na koje smo svi navikli) NEMA!

Ovde kod kuće mi nekada teško padne kada moram da spremam i to svrstavam u "radno vreme", ali tamo sam jedva čekala koji slobodan trenutak da stignem da odradim ono što mi je "zaostalo" zbog produženog radnog vremena.

Opet se vraćam na to da je sve stvar organizacije na brodu. Čak se dešava da unutar iste kompanije, na različitim brodovima varira to "slobodno vreme".

Kod nas na brodu je organizacija bila katastrofa. Nije se znalo ko pije, a ko plaća, naročito prvih nekoliko meseci (2-3). Dešavalo nam se da radimo dupli posao.


Kako bih što manje zakomplikovala i kako bih vam što bolje objasnila skratiću priču i pojednostaviti.
Pošto je naša kompanija saradjivala sa različitim agencijama koje su "prodavale ture", svakih nedelju dana je bio neki predstavnik agencije (kao vodja puta) sa gostima. U toku sezone se menjalo nekoliko predstavnika, pa smo sa njima postali već slobodni i "domaći". Kako su se oni menjali, tako se menjao i program aktivnosti za goste na brodu. Ono što je svake nedelje bilo isto je doček gostiju u nedelju oko 16h, koktel dobrodošlice i kratka obuka za slučaj opasnosti, u 19h je večera u restoranu. Svaki dan su imali neke ekskurzije i obilaske gradova, četvrtkom je uvek bio CREW SHOW, subotom uveče "večera sa kapetanom" i nedelja ujutru iskrcavanje i tako u krug. 

Iz jedne agencije smo imali predstavnicu koju je većina zaposlenih u restoranu (uključujući i mene) mrzela. Posto nije znala kako da im organizuje vreme, gde će sta će, DAJ DA SE KRKA! Kad god smo imali njene goste, restoran je padao na nos od posla.

Pa evo kako je izgledao jedan od (najgorih) dana koji su se neretko ponavljali.

Ujutru doručak od 7 do 9h (od 9 do 10:30 se sprema restoran). 
Posle toga, gore na sun decku se organizuje BRUNCH (breakfast - lunch - nešto izmedju doručka i ručka) i to se organizovalo oko 11h (što znači da se mora sve gore postaviti, što bi značilo da neko od zaduzenih iz restorana, obično su to dva konobara i nadredjeni, moraju krenuti sa postavkom u 10:30). Taj brunch je obično trajao pola sata, sat, nakon čega se sve mora vratiti u restoran. Znači ako traje sat vremena (do 12h) i posle jos 15min dok spremimo to (12:15) imali smo 15min pauze da promenimo uniformu, eventualno da odemo u WC (za one brze) ako je neko pio vode usput. 

Potom se vracamo u restoran da pripremimo sve za ručak koji počinje u 13h (znači u 12:30 konobari u restoran). Ručak traje do 14:30 - 15h i posle toga spremanje restorana do 16h.
Posto je večera obično počinjala u 19h to je značilo da u restoranu moramo biti u 18:15 tj u 18h za one koji žele da večeraju jer je večera za nas zaposlene bila uvek sat vremena pre večere za goste.

E sad, svaki dan (bez izuzetka) se organizovo TEA TIME u baru gde su se služili čaj, kafa i kolači. Kada smo imali puno gostiju obavezno je bilo da jedan iz restorana ide u bar i pomaže oko služenja. To je trajalo od 16:30 do 17h.

Eto ako ste uspeli sve da ispratite jasno vam je da je nesrećnik (moja malenkost) koji je izabran bio da radi brunch, a jos se uspavao ujutru na doručak (pa je po kazni morao da radi tea time), taj dan bio od 6 do 22:30 na nogama bez pauze. 

Mozete da zamislite to slobodno vreme posle tog dana.

Preuzeto sa  http://blog.cashcrate.com/wp-content/uploads/2013/08/Spring-Ahead.jpg


Naravno da nije svaki dan bio takav, ali je bilo i takvih dana.

Sa druge strane, bilo je dana kada smo imali samo 60 putnika i "vremena na pretek". Tada su organizovali obavezno breakfast off  kada jedan od konobara ne dolazi na doručak, nego tek na ručak. Taj breakfast off je bio kao vikend. Svako je na ručak dolazio odmoran kao da je bio na godišnjem  :)  Kako tamo ništa nije prepušteno slučaju, onaj koji je breakfast off, ima neki dodatni posao (tea time ili ako kojim čudom nema tea time-a, nadju mu oni već šta će da radi).

Jedino što mogu reći da je bilo dobro za "nas konobare" je to što je u našoj kompaniji "housekeeping" morao da pere uniforme zaposlenima (dok kod sestre u kompaniji, koja je po svemu bolja, zaposleni moraju sami da se staraju o uniformi, koja MORA biti perfektno čista i opeglana). Mozete li da zamislite da posle jednog "onakvog" dana treba još o uniformi da razmišljam?  Zato sam kupila punu kesu crnih čarapa (koje inače ne nosim), jer sam veš prala jednom u dve nedelje  :D

Dešavalo se da ručak bude ranije (oko 12h, što znači da smo gotovi oko 15h, 15:30h), a večera kasnije (oko 19:30), pa smo imali tu neko slobodno vreme da izadjemo napolje i eventualno popijemo kafu u nekom obližnjem kafiću. 

Prvih mesec i po, za mene nije bilo ni sekunde slobodnog vremena. Pošto je to bio moj prvi ugovor tek sam učila posao, upoznavala se sa ljudima, privikavala se na jezik i na nov način života. Bilo je dosta novajlija, pa je sve teklo malo sporije, ali posle kada smo se uhodali to radno vreme se skraćivalo za pola sata nekad i sat, a slobodno se produžavalo. Kako nismo imali internet na brodu za nas zaposlene (gosti su mogli da ga koriste, ali se plaćalo 3e 1h pa ko voli nek izvoli), svaki slobodan sekund sam trčala napolje i trazila internet negde (kao narkoman drogu) samo da bih se na kratko videla sa momkom i porodicom i "napunila baterije".


Kao što rekoh, kada smo se uhodali posle nekoliko meseci, imali smo vremena malo da procunjamo po gradu. Npr, Amsterdam sam najčešće posecivala, jer smo tamo uvek imali noćenje, pa nekako stojimo tamo po dva dana usidreni. Budimpešta isto tako. Onda sam koristila to "slobodno" vreme i išla napolje, cunjala po gradu, šetala, razgledala, kupovala... Kasnije je nekako bilo više tog slobodnog vremena, a već sam se bila i navikla na taj tempo. Nekada sam ostajala na brodu i spavala, a nekada izlazila napolje...








To bi bilo to što se slobodnog vremena tiče, ako sam nešto preskočila, pitajte slobodno  :)
Biće jos postova o brodu...








Hvala što čitaš  :)











17 коментара:

  1. Baš volim da čitam ove tvoje postove o radu i životu na brodu :)
    Svaka tebi čast, ja opisano nikako ne bih mogla da izdržim!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da ljudi vole da citaju ono sto pisem :)
      A sto se tice izdrzavanja, iskreno ni ja nisam znala sta me ceka dok nisam upala tamo :D A kad sam upala nije vise bilo kud, morao se vratiti ulozen novac ;) Tesko je samo prvih dva meseca, posle si kao zombi, valjda utrnes od svega, a kad dodjes kuci, tek te onda sve saceka pa se oporavljas mesecima :D

      Избриши
  2. Cao Milice! Posto sam se pre nekog vremena prijavila direktno preko sajta kompanije A-rosa za recepciju, trazeci iskustva sa recnih brodova naisla sam na tvoj blog. Uglavnom sam cula price sa prekookeanskih kruzera. Svaka ti cast na izdrzljivosti:) Da li znas mozda kakav je posao na recepciji? Uslovi, slobodno vreme i slicno...Hvala ti!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pre svega izvini sto ti tek sada odgovaram. Sto se recepcije tice, to sve zavisi od kompanije do kompanije i od samih brodova. Znam da je moja cimerka radila nekako u dve smene (dvokratno) i da su one cak mogle i da idu na te ekskurzije sa gostima, ako je ekskurzija u njihovo slobodno vreme :) Mislim da je uvece ostajala do 22h... Ne znam koliko sam ti pomogla...

      Избриши
  3. Ćao! Zanima me da li znaš nešto više o kompaniji Fleet Pro?

    ОдговориИзбриши
  4. Администратор блога је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  5. Vidim ja bice jos postova, sto je odlicno, jer si sve fenomenomenalno opisala! :D
    Ne zaboravi samo iz prvog posta, to jest iz prvog dela kada si rekla/napisala "(dok nisam dala otkaz, o tome kako i zasto u nekom od sledecih postova)" da nam napises kako i kada je tacno do toga doslo. Zivo me interesuje. :)

    Hvala inace za sva cetiri dela do sada, iscitao sam sve i cekam peti deo. :D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Bice, bice :) Polako. Spremam post o gradovima koje sam obisla i videla, pa mozda onda i taj o otkazu, ako ne smislim da bih mogla napisati jos koji usput ;)

      Избриши
  6. Milice stvarno ti hvala za blog.... posto i sam razmisljam da "furnem" preko grane ovi tvoji redovi ( mukom prozivljeni i odlicno napisani :D ) mi mnogo pomazu.... sve najbolje :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nema na cemu, drago mi je da je moje iskustvo nekome od pomoci :) Hvala, takodje :) Spremam peti deo, kako sam dala otkaz...

      Избриши
  7. Milice, moze li nesto vise o kompaniji za koju tvoja sestra radi. Viking Cruises, ako se ne varam. Sestra, devojka i ja smo se prijavili za rad na njihovim brodovima. Hvala i pozdrav.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Vlado ne znam koje te informacije konkretno zanimaju. Sto se zivota na brodu tice, u sustini ti vazi sve sto i kod mene na brodu (medjuljudski odnosi, rad po ceo dan bez odmora). Sto se uslova tice (slobodnih dana, radnog staza i svega ostalog) znam da je kod njih to malo bolje reseno, ali ne znam tacno kako, znam da su im bolji uslovi i da im je placen godisnji odmor. Nas dve se bas retko vidjamo u poslednje dve godine, pa nisam ni zalazila mnogo u detalje sto se poslovanja kompanije tice. Kad i uspemo da se vidimo uglavnom su to price sta im se desava na poslu i kakav je zivot tamo (pa iz toga znam da nema tu mnogo razlike)... Hrana im je malo bolja nego kod nas sto je bila... Samo se trudite, budite vredni i posteni i isplatice vam se sigurno, ako zelite da napredujete jer uvek ima neko iz kompanije ko obilazi brodove i nadgleda situaciju :)

      Избриши
  8. Cao :) Svaka cast na ovako detaljno opisanim postovima, zaista ti se divim kako si izdrzala!!! Moj decko se ukrcava sad u martu na 7 meseci. ne znam tacno kako se zove brod i preko koje agencije ide ali kako sam razumela uslovi za zivot i rad i nisu bas sjajni, podseca me po malo na brod koji si ti ovde opisala. Ja sam to, iskreno, olako shvatila ali kako se priblizava sve se vise brinem kako ce izdrzati. Inace on je jako snalazljiv, vredan i druzeljubiv ali ako je radno vreme kuhinje od 6 ujutru do 11 uvece, ne znam :/ imas li neki savet? pritom procitala sam da si i ti bila razdvojena od svog decka pa bi mi jako znacio savet nekog ko je prosao kroz to :) hvala ti puno unapred! pozz

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga Jelena :) Nemoj brinuti pre vremena. Dosta toga je stvar srece, a na to ne mozes da utices :) Ne treba olako da shvatas, ali nerviranjem i brigom svakako nista ne mozes da promenis, bice mu kako bude. Uvek moze da se vrati ;) Samo neka ponese udobnu obucu, to ce mu mnogo znaciti :) Sto se veze tice treba da se potrudite oboje ako mislite da ostanete zajedno... To zavisi samo od vas i vasih zelja, osecanja i ciljeva... I sto se toga tice, zavisi ko je kakav tip... Ne treba da se plasis prevare, kao prevare, ako te to brine... Sto se desi u Vegasu, ostaje u Vegasu :D hahah salim se malo, naravno :) Ima razlicitih situacija i slucajeva... Ako vam veza pukne znaci da nije bilo vredno truda i bolje pre nego kasnije... Tako ja na to gledam... Mi smo bili godinu dana u vezi kad sam ja otisla... Nije malo, a opet nije nesto ni mnogo. Stalno sam trcala trazeci internet (dok su druge deojke trcale u soping) jer nismo mogli da ga koristimo na brodu i mnooooogo mi je znacilo da se vidim sa njim preko skajpa, narocito na pocetku kad je najteze. Svaki dan jedna poruka OBAVEZNO, 30 din moze odvojiti, a mnogo ce znaciti... Inace momak mi je svaki dan pisao da me voli, sto od njega mislim da sam cula samo jednom od kako sam dosla sa broda (pre godinu i 5 meseci), i mozda dva puta pre nego sto sam otisla na brod :D Nije taj tip, niti sam ja tip koji veruje slatkorecivim muskarcima, ali dok sam bila tamo to mi je mnogo znacilo... Inace na aerodromu kad sam odlazila bukvalno kad smo se rastajali izvadio ej iz dzepa album sa nasim slikama koje je izradio i na svakoj na poledjini napisao nesto i na albumu mi je napisao posvetu. To je poslednje sto sam ocekivala da ce on uraditi! Na svu moju tugu sto se rastajemo dodatno sam se od srece rasplakala k'o kisa :D Nadam se da sam ti bar malo pomogla :)

      Избриши
  9. Da znas da jesi! I nasmejala si me :D Hvala ti puno!!! :) Decko ti je bas dobrica koliko mogu da primetim :) lepo je sto se trudio I sto ste uspeli, drago mi je zbog vas. Prava ljubav bi valjda trebalo da pobedi sve prepreke. :)
    A, sto se tice Vegasa, izgleda kao jako zanimljivo mesto :D inace, mi smo tri godine zajedno I najradije bih nekim maleckim camcicem iza posla sa njim :) kapiram da ce nam makar biti zanimljivo :) hvala ti jos jednom na ovako detaljnom odgovoru, divna si! Pozz :*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da decko mi je divan, ne smem mnogo da ga hvalim, znas kakve su danasnje zene, neka da ga otme O.o
      I ja verujem da ljubav uvek pobedi :) Samo se drzite... Zamisli kako je bilo nekada kad se islo u vojsku po tri godine, pa sta je 6 meseci :D
      Pa mozes i ti da konkurises i pokusas, zasto da ne, interesantna je to akrobacija :D
      Nema na cemu, rada sam da odgovorim i pomognem koliko mogu :) Izvini sto kasnim sa odgovorom ...

      Избриши