Translate

петак, 8. јануар 2016.

Kako sam smršala 15kg bez dijete i kako se sada osećam

Ovo je post za sve one koji vole hranu više nego sebe! Ako mislite da sam smršala bez ikakvog truda, odricanja i preko noći, slobodno prestanite da gubite vreme čitajući ovaj tekst i idite do frižidera da prezalogajite nešto! Niko nije smršao preko noći, pa ni ja!


Prošlo je mnogo vremena, ali ova fotka mi je bila jedina pri ruci kada sam pravila ovo  :)

Ovde ću pisati o stvarima kroz koje sam prolazila kao i način na koji sam smršala.Neću vas zadržavati sa "ovo je zdravo, ono nije zdravo", sve to vi već dobro znate.


Verujem da je ovo pravi post u pravo vreme. Sad kada su praznici na izmaku verovatno nas grize savest, ali svakako uzimamo još onih nekoliko zaostalih prazničnih kolača i kukamo kako još dolazi slava 20. januara i onda svi kolektivno idemo na dijetu.
Može!  Nemam ništa protiv. Nisam uopšte u fazonu OD SUTRA SAM NA DIJETI, ja sam više tip, OD POSLE PRAZNIKA SAM NA DIJETI i ne opterećujem se.

Da ne dužim dalje, evo kako je to meni pošlo za rukom.

Rodjena sam kao prosečna beba, nakon čega su se moje noge pretvorile u krofne koje su verovatno svi voleli da žvaću!




Morala sam se cenzurisati :)
Kako sam odrastala, izduživala sam se i postala vitka, taman kako treba. Celo svoje detinjstvo (do početka srednje škole) nisam razumela zašto ljudi uopšte imaju potrebu da idu na dijetu. Vaspitana sam da nikada nikoga ne ismevam niti komentarišem nečiji izgled, tako da ja tome uopšte nisam pridavala značaja i nisam baš ni mnogo primećivala da li je neko debeo ili nije.


Ok, bilo je dozvoljeno šaliti se sa bakom i njenim kupaćim kostimom...


Ovde sam već počela da se gojim i bila sam u problemu koliki mi je stomak... Kada sam se stvarno ugojila, htela sam da mi se vrati ovaj debeli stomak!

Završetak osnovne škole, dodela svedočanstava...

Da ne bude zabune, ja sam se ugojila od hrane! Tačka! Nikakva bolest, nikakvi hormoni, nego jednostavno slatkiši i kesice!

Sve je to počelo po završetku 7. razreda osnovne škole. Ja sam generacija koja je tada preživljavala bombardovanje.

Verujem da mnogi od vas nisu ni osetili zapravo težinu situacije, ali mi smo bili svaki dan u podrumu i šta bismo drugo radili, mi smo se kartali, igrali džamb i jeli (da ne dužimo da li je pametno ili nije što smo bili u podrumu). Naravno bombarodovanje je prošlo, ali ne i moja potreba za hranom. Iako sam počela da se gojim, do završetka osnovne škole izgledala sam sasvim pristojno (ako zanemarimo kosu)...

Krenula sam u srednju školu i stekla ružnu naviku da stalno kupujem čips i ostale drangulije iz kesica. Slatkiše sam jela kao pomahnitala. Dešavalo mi se da tri dana spojim i ne pojedem ništa slano i samo od jednom osetim da mi je muka...  O.o
To je bio period u životu kada sam jela jedan mars, snickers ili twix dnevno (što mi je sada nezamislivo da uopšte pojedem nešto od tih slatkiša).
Imunitet da i ne spominjem! Jasno vam je kakav se imunitet izgradi od takve hrane.




Iako je mama odlično kuvala, imala sam period "palente" (pura, kačamak, kako je ko zove) kada sam danima za doručak, ručak i večeru pravila sebi palentu. Kao piliće kad tovite!

Takodje da spomenem da sam od malena nešto trenirala, što znači da sam bila aktivna 3 puta nedeljno (što naravno nije sprečilo da se ugojim). 

Vrhunac gojaznosti dostigla sam u svojoj 20. godini kada sam na 166cm visine imala 75kg. Tada sam, takoreći bila u odličnoj formi. Žvakala sam k'o na takmičenju, a isto toliko sam mogla i da pojedem za svaki obrok.


Plava boja mi baš odlično stoji, otvori me nekako...
Čisto da imate uvid u situaciju, mogla sam da pojedem tri tanjira puna pasulja! A pekmez kad sam mazala na hleb, počinjala sam sa jednim parčetom i čašom mleka, onda pojedem to parče, a ostane mi mleka, pa ja namažem još jedno parče da popijem mleko, pa mi nestane mleka, pa dospem jer mi je ovo suvo i zapinje u grlu i tako u krug. Razvila sam veštinu mazanja pola vekne u startu!
Mogla sam da pojedem sama pola voćne torte za doručak uz televizor. Puna tepsija (od rerne) kolača praznila se u roku od par sati.
Dama! 

Što sam više jela, više mi je organizam tražio hranu i naravno garderoba mi je bivala sve manja.
Dakle sledeće što sam spoznala bile su čari male garderobe
Znate osećaj kada udjete u radnju i kupujete ono što vam je taman, a ne ono što vam se svidja ili što je moderno? A orman kad otvorim kao da se bavim kukanjem po sahranama, retko šta u boji, sve crna garderoba (osim ovog svečanog korseta, skrojenog baš po mojoj meri)! 
A ne, ne! Ja ne volim boje! Crno mi baš odlično stoji! Lako se kombinuje i održava! Crno je baš svečano, a i uvek je moderno!
Naravno jer crno sužava!

Sa toliko kila ne mogu da ne spomenem da sam imala grudi koje ne mogu da stanu ni u jedan "devojački" grudnjak. Znate koja je veličina 95D? Ta veličina se zove crno-beli svet. U toj veličini ne prave one lepe ženske grudnjake u boji, na cvetice, čipkane, sexy ili sa tankim bretelama, jer naravno, ako bretela pukne, oko bi moglo da nastrada. Samo crni i beli! Kada sam spomenula teret, vrlo važna stvar, stalno su me bolela ledja koja su se iz nekih razloga (čitaj kompleksi) krivila.




Naći kupaći je bila nemoguća misija... Možete da zamislite koji izbor! Tačno nisam znala za koji pre da se odlučim!
Imala sam malo problema sa veličinom grudi, ali da zlo bude veće, dole i nisam bila toliko debela, pa je donji deo kupaćeg svaki put bio toliko dubok da nisam bila sigurna da li je to kupaći iz jednog ili dva dela. Verovatno već naslućujete da sam prepravljala svoje kupaće kostime.

Jednom prilikom mi se sreća osmehnula pa je pre mene neka "kruškasta" devojka (ako ikada pročita ovaj tekst da zna da sam joj zahvalna) rasparila kupaći i uzela šta joj treba, pa je meni taman odgovarao tako rasparen. A i boja je bila lepa. Žuta! Napravila sam srce od nitni na zadnjici (skroz u mom fazonu).

Sledeća stavka, momci. 
To je bio period u mom životu kada su me snašli razni kompleksi koji dolaze sa kilažom. Naravno izgubila sam samopouzdanje. Iskreno, (valjda) nisam bila BAŠ toliko debela, kao što sam i sama mislila. Bilo je mnogo debljih devojaka od mene koje su imale momke, ali ja sam nekako imala problem sa tim. Ovom prilikom zahvaljujem se mojoj sestri koja mi je u tom periodu mnoooooogo pomogla i izvukla me iz "blata" i rešila silnih kompleksa :*

Fotografije. Pošto sam se ugojila munjevitom brzinom, nisam imala vremena da se naviknem na svoje novo telo, pa sam na fotografiji uvek ispadala nekako debelo, kao da nisam ja (čak i kad stanem sa strane i kad obučem crno). Ni jedna fotografija mi se nije svidjala! Zapravo nije mi se svidjalo moje telo, ali naravno više sam volela da jedem i izbegavam aparat!

Kondicija! Iako sam oduvek trenirala, postajalo mi je sve teže da trčim. Bukvalno popnem se uz stepenice i treba mi 5 min da uhvatim dah. Da ne spominjem stomak koji mi je smetao da se obuvam...

Bubuljice! Što se lica tiče nikada nisam imala velikih problema, sve je to bilo u granici normale, ali moja ledja su bila katastrofalna. Znate one bubuljice koje kad vam se pojave na licu ne smete da sagnete glavu, jer vas cela glava boli od njih  O.o  E zamislite takve po ledjima. Dešavalo se da iskoči pa ne mogu da se naslonim. Nisam znala zašto se pojavljuju sve dok nisam otišla kod kožnog. Rekla mi je da MORAM da izbacim iz ishrane kesice, gazirano, sokove, masti, slatkiše i dok to ne rešim uvek ću imati problem sa bubuljicama na ledjima. Tako je i bilo!

Metabolizam! Ni jedan normalan organizam ne može da funkcioniše sa tolikom dnevnom količinom šećera, pa tako ni moj nije radio kako sam ja htela. Često sam imala problem sa neredovnim odlaskom u WC, a i kada se to dešavalo trajalo bi po pola sata. Pošto sam se navikla na to vreme, morala sam pomerati sve svoje obaveze ukoliko moj organizam reši da BAŠ SADA odradi šta ima, jer znam da ću sledeću šansu dobiti tek za dan, dva, a do tada će mi se stomak naduvati, boleće me i uhvatiće me nervoza. Ko bi rekao, šta sve čovek u životu treba da planira.
Dešavalo se da kasnim tako gde sam pošla, da nekada i ne odem... Užas! Probavala sam svakakve budalaštine za ubrzavanje metabolizma, ali organizam ne sme da se navikava na te stvari. Nije prirodno i mogu da se naprave veliki problemi. Probavala sam sve osim da promenim ishranu  :D





E samo kad sam se te bede rešila, nisam ni morala da smršam!


E sad da me pitate kako sam rešila da smršam i šta je bilo okidač nemam pojma!

Sećam se samo da sam rekla sebi "Ok probaću da prepolovim hranu i da ne kupujem kesice i slatkiše, ali neću da ih se odreknem" jer nisam mogla da zamislim svoj život bez slatkiša.


Na početku mi je bilo čudno kada sipam u tanjir hranu, znala sam koliko sam ranije sipala i sad odjednom duplo manje. Uvek sam se plašila da ću ostati gladna. Naravno da sam samo o hrani razmišljala. Iskreno opterećivalo me je prvih dana. 
Vrlo brzo sam shvatila da mi je sasvim dovoljna količina hrane koju sipam u tanjir i da stvarno ne budem gladna posle. Prestala sam da jedem ispred televizora i da jedem iz šerpe "po malo".

Jednom prilikom šetala sam sa sestrom kroz grad i od silne šetnje ogladnela. Predložila sam pljesku ili picu, ali ne je ona vrlo brzo odvuka u zdravu hranu "Moraš da probaš ove sendviče". To su bili "zdravi" sendviči, ali su bili toliko mali da sam ja mogla skoro u šaku da ih stavim. Kakav udarac! Moje oči su doživele totalno razočaranje i počela sam da se svadjam sa sestrom. Verovala sam da će mi to biti malo hrane. Rekla je: "Ako ti to bude malo, idemo da ti kupim i picu i pljeskavicu!"
Naravno da mi nije bilo malo hrane, to je bio najlepši i najsitiji "zdrav" sendvič koji sam ikada jela. Toliko mi se svideo da sam ih posle i sama kupovala.

Polako sam smanjivala slatkiše. Nisam ih se odjednom odrekla. Treba vremena da čovek shvati da se bez svega može i da je sve stvar navike! Da sam odjednom prekinula sa slatkišima verovatno bih se vrlo brzo vratila na staro. Što sam manje šećera jela, sve mi ga je manje organizam tražio!

Nisam povećala fizičku aktivnost, samo sam regulisala ishranu i to postepeno. Pošto je sve postepeno išlo, jasno vam je da sam postepeno i mršavila. Suština je da se promene navike. Ne morate sad da pobacate sve iz frižidera i od sutra da ste na dijeti, nego polako prestanite da kupujete kesice. Ok kupite za početak 3 nedeljno, umesto jednu dnevno... Ako vas neko pita šta pijete, uzmite za početak neki (pun šećera) sok, ali izbacite gazirano. Posle umesto soka tražite čaj ili običnu vodu (može i pivo O:) ). 
Ako pijete kafu sa dve kašikice šećera, pokušajte da od te druge uvek oduzimate po malo šećera dok ne svedete na jednu ili čak bez (ja pijem sa jednom).
Uvedite kuvano jelo svaki dan (ili bar svaki drugi), smanjite brzu hranu.

Vrlo brzo sam videla napredak (ili je to bila slika koju sam želela da vidim). Polako su mi stvari postajale komotnije, bolje sam se osećala. Nisam osećala onu težinu u stomaku posle obroka. To sve je trajalo, čini mi se 2 godine.
Možda će vam ovo delovati "A JAO DVE GODINE! NEMA ŠANSE!" Verujte, dve godine prolete, niste se ni okrenuli. 
Razmislite od kada ste debeli i koliko je godina prošlo od tada, takodje razmislite koliko još treba da živite i vidite gde je 2 godine u svemu tome!
Vi možete i brže ako ste karakter pa odjednom sve promenite (kao što moja sestra preko noći smrša). Ja nisam bila karakter, niti mi je bio takav metabolizam.

Verujte mi cena je mala, za ono kako će vam se sve promeniti.


Ovo je prvi momenat kada sam shvatila da sam smršala. Nisam mogla da verujem da je to moje telo i da ja tako izgledam kada sam videla fotografiju! Za one koji ne vide dobro, ova u belim pantalonama sam...

Ono što je meni najvažnije je da mi se te kile nisu vratile (ne računam brod), a i kad su mi se vratile, posle broda, mnogo sam ih lakše skinula jer sam znala da je jedino čokolada problem i vratila sam se svojim starim (novim) navikama.




I ona dobro poznata IZBACI HLEB DA BI SMRŠAO je glupost! Baba moja pokojna (umrla sa 93) ceo život jela hleb i još nešto (supu, šljive, groždje, lubenicu...) i nikada nije bila debela! 
Problem je što mi nećemo jesti čvarke bez hleba ili majonez na prst namazati, ali ko bi odoleo čvarcima sa veknom svežeg hleba! Malo po malo i eto!

Ja sada jedem sve, samo vodim računa šta i koliko jedem (kada su gluposti upitanju). Desi se da za mesec dana popijem dve kole u kafiću, ali prethodne pola godine mi nije palo na pamet. Volim sok od jabuke pa se desi da kupim litru i odmah popijem, ali to je sad pa za 2 - 3 meseca opet. Čips i te drangulije povremeno uzmem, kako sestra kaže "da se otrujemo", snickers, mars, twix mislim da bih se onesvestila od šećera kad bih pojela, ali jedem čokoladu i ostale slatkiše. 
E kad spomenuh čokoladu, ranije sam mogla da pojedem milku od 300g sama, a sad se ušećerim i od pola milke od 100g  :)




Naravno i meni su praznici kao i vama i ja jedem više nego inače, ali ne prija mi više ona količina hrane koju sam jela kao na takmićenju.



Jako je dobar osećaj kada kupuješ garderobu koja ti se svidja umesto one koja ti je taman i ne "čupkaš" majice jer ti se lepe za stomak i ocrtavaju svaku oblinu,  kada ti je metabolizam normalan i imunitet dobar, kada možeš da se nasloniš, a ne bole te bubuljice na ledjima, kada ne trošiš dnevno silne pare na slatkiše i grickalice, kada ti je životna misija mnogo više od običnog vezivanja pertli ili penjanja uz stepenice, kada na svakoj fotografiji ispadneš pristojno, kada ti sve boje lepo stoje, a crno nosiš samo u svečanim prilikama, kada ti se umesto okrugle glave vide tvoje predivne crte lica, kada možeš da obučeš devojački drugnjak i da biraš čak i dezen kupaćeg, kada momci počnu da ti prilaze zbog tvog samopouzdanja i još mnogo toga...

Jako je dobar osećaj kada gledate fotografije i svidja vam se to što vidite! Desi se i meni da se malo opustim i počnem da se gojim, ali odmah se vraćam na stari režim, jer se ovako dobro osećam u svojoj koži i uvek ću dati sve od sebe da se tako osećam!  :)

Morala sam i prstenje da smanjim za dva broja  ;)



Ako vas ikada ovaj tekst podstakne da promenite nešto u svom životu, javite mi da se radujem zajedno sa vama vasem uspehu, biće mi drago!!!  :*


Ako ste stigli do kraja sa čitanjem teksta ima nade da ćete me se setiti kada se budete dobro osećali jer ste skinuli nepotreban teret!





Hvala što čitaš  :)

Aj uzdravlje!













27 коментара:

  1. Meni je životni problem što posle 2 porođaja nosim M umesto XS. Šalim se naravno, nije toliko strašno, ali bilo bi dobro da sam karakter i da počnem da menjam navike po pitanju ishrane, evo, kafu već pijem sa jednom kašičicom šećera, a pre sam pila sa 3...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ako ti je za utehu, ja nosim M, a nisam se jos ni jednom poradjala :D hahaha Bravo za kafu! :D Ti treba da znas posto si kafopija, da moras i puno vode da pijes, jer jedna kafa kako kazu, trazi dve case vode, da bi bila na nuli ;) Nemoj da nam dehidriras :* Ali 3 kasikice secera??? O.o :D Gde je tu kafa u solji?

      Избриши
    2. Muž me je uvek zezao "dodajte malo kafe u moj šećer" :) Srećom pijem puno vode, samo kad bih slatkiše smanjila, za početak. Posle ovog teksta sam stala na vagu i videh da sam dobila 1 kg od prošle godine - sutra ne preskačem trening ;)
      A zaboravih prvi put da ti napišem - svaka čast!!!

      Избриши
  2. Znaci svaka čast, ja nemam taj problema ali sam ipak sve lepo pročitala. Visoka sam 165cm, 52 kg. Jedem k'o luda, čak i noću i jako teško dodajem kilograme. Meni je potrebno (kako sam računala ) da slavim slavu 10 dana (i jedeš sve redom ) ugojila bih se 3kg. I nisam od onih koji ismejavaju gojazne ljude.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Onda blago tebi kad mozes tako :) Mnoge devojke bi ti pozavidele da mogu tako sve i u svako doba da jedu, a da ne menjaju kolazu... Samo ipak budi oprezna zbog zdravlja, sta jedes ;) :*

      Избриши
  3. Koleginice,veoma mi se svidja ovaj vas blog i da znas da si za sve u pravu i moguce je veoma brzo skinuti kilazu samo je potrebna volja i karakter da se odrzi data rec sebi,evo neka moj primer kao i tvoj bude podstreh svima onima koji imaju problem sa kilazom.Ja sam za 5 meseci smrsao 30 kg ...i DA!MOGUCE JE ;-) ... SA 118 NA 88 kg.Bilo je paklebo,bilo je tesko,bilo je nemoguce ali na kraju covek u sustini vidi sta sve moze da uradi samo ako zeli i hoce... ;-) pozdrav svima

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Nicicu :) Ja nisam bas bila karakter kada hrana dodje na red :D A i tebi svaka cast na volji, upornosti, trudu i odricanju :) To nije malo uopste! Ali svakako taj visak ne prija organizmu i treba ga se otarasiti... ;)

      Избриши
  4. Hahahah kako je dobar post! Slatko sam se nasmejala, prepoznah neke stvari i kod sebe a tako si ih dobro, saljivo istakla. Ulepsala si mi jutro, hvala! P.s. Sjajno izgledas!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala na lepom komentaru i drago mi je da sam ti ulepsala jutro :) Znala sam da nas ima jos, ali nisam znala da nas je ovoliko :D Jos jednom hvala! :)

      Избриши
  5. Draga Milice, hvala ti na smelosti da sa celom blog zajednicom podelis sopstveno iskustvo i sopstvene fotografije. Tekst je vrlo poucan i inspirativan, motivise nas na zdravu ishranu i umerenost, sto je i osnova zdravog zivota. Odlican primer i vrlo koristan!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala na lepim recima i komentaru :) Nadam se da ce bar nekome biti neki mali podsetnik i da ce bar nekome biti od koristi :)

      Избриши
  6. Iz iskustva,znam da je moguce i koliko treba biti istrajan i uporan i verovati u to sto sebi postavis za cilj,da ces uspeti. Svaka cast Mico,nikad ne bih rekla,od kad te znam,da je bilo tako. Ja te znam kao zgodnu,plavu sminkerku :-) Ja sam vec 12 god. za 30 kila laksa,drzim to godinama,cak i posle porodjaja. Komentar stavljam kao podrsku svima koji se bore i koji imaju za cilj isto sto i mi :-)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti na kometaru i podrsci :) :* Pa da, ko je prosao kroz to zna o cemu ja ovde pisem, a ko je na pola puta bar moze da pokusa ovaj rezim ako do sada nije, ko zna mozda jos neko uspe na ovaj nacim da dodje do cilja :) Covece 30kg, nemam pojma, ne secam te se takve :) I svaka cast svim mamama koje drze do sebe! Jos jednom hvala za podrsku! :) :*

      Избриши
  7. Divno, sve sam pricitala i zaista inspirativan post. Svaka ti cast. Izgledas prekrasno i bas zracis vedrim duhom, moja su opseaija grickalice, ali se i njihova doza poprilicno smanjila hehe
    Ako zelis mozemo pratiti jedna drugu, ako si za javi na mom blogu :)
    Http://recenzije11.blogspot.com

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala na komplimentima i na komentaru :) Grickalice su katastrofa, ali dobro i sama si vec shvatila ;)

      Избриши
  8. Ne mogu da verujem da si to bila ti ali sada savršeno izgledaš :D
    Svaka čast na upornosti...ja uvek kažem da treba voditi računa o ishrani ne samo zbog izgleda nego prvenstveno i zbog zdravlja! L.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ni ja ne mogu da verujem da sam sad ovo ja :D hahah dugo mi je trebalo da se naviknem, a i ljudi oko mene :) Tek po slikama ustvari vidim kolika je velika promena... A sto se zdravlja tice, stvarno sam manje bolesna i bolji mi je imunitet mnogo :) Hvala na komplimentu :*

      Избриши
  9. Svaka cast Milice! :) Drago mi je da si podijelila svoje iskustvo sa nama, mozda si i mene podstakla da malo vise pripazim. Zaista lijepo izgledas! Moja kilaza varira 10 kila gore-dole. Naravno, sada sam na sredini, zelim da smrsam 5-6 kila. Da, sve sto si napisala je istina ZIVA. Ja kad hocu da smrsam, ja prosto JEDEM MANJE. Visoka sam(srecom). Imam 77-78 kila trenutno, a visoka sam 182-3. Nije strasno, ali bi ljepse izgledalo da imam nekadasnjih 72-3. Ugojila sam se otkako sam dosla da studiram u Beograd. Nista ja ne jedem ovdje osim gluposti po pekarama, topla peciva(zlo), slatkise sa ulice, grickalice... a kao slag na tortu drzim dijetu citav dan i uvece u 12-1 se najedem kao da nisam 15 dana. Trenutno nastojim da smrsam i tih 5 kg kako bih se osjecala bolje i mogla da nosim stvari koje bih voljela. Jos jednom svaka cast, imas liniju za 10! <3

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hehe, ti kao moja sestra, tako i ona, 10kg gore, 10kg dole, sreca pa ste visoke, pa vam se 10kg ne primeti toliko :) A jao, da pekare sam skroz zaboravila u celoj priči da spomenem :D A ta dijeta ti je odlicna :D Pa dobro, kad znas gde je problem, onda mozes i da ga resis ;) Hvala na komentaru i komplimentu :)

      Избриши
  10. Vi ste andjeo!
    Na pocetku sam se onako blago smejala (pozitivno) na reci koje su se nizale, jer ste ovo super napisali sa humorom. A onda sam pocela da placem..
    Jer sam shvatila da sam procitala upravo opis koji bih sama sebi dala
    Ovo je meni ne podsticaj nego cu da citam svaki put kad pojedem dva tanjira neceg a ne jedan!
    Divan tekst!!!!
    <3

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nema mesta suzama na mom blogu! Samo ako suze idu od smeha!:* ;) Ovaj post i jesam napisala kako bih podstakla devojke da porade na sebi, jer je stvaaarno jako dobar osećaj i volela bih da svaka devojka to oseti i da bude srećna i ne samo devojke, isto važi i za muškarce, a ima toliko prelepih devojaka koje ne znaju kako da se izbore sa situacijom, a možda će se baš u ovom načinu pronaći i uspeti... Hvala na lepim rečima i držim palčeve! ;)

      Избриши
  11. Milice, evo obecavam javno da cu te sve slusati! :D Mudro zboris, svaka ti ka' u Njegosa! Vidi se sa si baba Mikin potomak. Osvetlala si joj obraz! :D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ovde je sad zabeleženo! Ti kod mene na poseban režim! Za tebe ne važe dve godine, imam ja za tebe recept! Baba bi bila stvarno ponosna na mene! :)

      Избриши
    2. Ajd pa da i o tebi uskoro pisem tekst i stavljam slike pre i posle :) :* Ti si jos zgodnija od mene, manekenska gradja!!! i bas me nerviras sto si tako tvrdoglava! Ali kako hoces! :*

      Избриши
  12. Bravo!! Pročitao sam tek večeras, vidim da svako ima svoje "zakone" o hrani.. Ja sam imao 92kg u februaru o.g., a sada, imam celih 83,5kg. Kako? Izbacio sam meso, i da kao ti, veličina porcije je najbitnija!! Odličan tekst!!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala :) Upornost i jaka volja... Ne moze nista preko noci :) Bravo i tebi, skoro 10kg nije malo.

      Избриши
  13. Hvala za diiivan tekst! Važiće zauvek - pogotovo za mene i moje prijateljice kada se zimi čudom čudimo kako smo se ugojile a ruke ne vadimo iz testa hehehe... Uvek sam bila zagovornik umerenosti, čemu i decu učim. Naravno da uvek postoje izuzeci - npr. premijerno gledanje filma ili Noletov meč kada se nakupuju sve moguće grickalice, ali to nije svakog dana... Takođe se ježim "prijateljica" koje vide moj "šlauf" (najčešće jedva vidljiv :D) a ne vide sebe i što me prokomentarišu isključivo pred što više "gledalaca"/"slušalaca", da bi sebe pohvalile kako su na novoj dijeti prema kojoj trebaju da skinu najmanje 10 kila i kako im stomak neće više biti ovoliki i stalno otečen...A meni dođe da kažem "prestani da ždereš pa nećeš da ga imaš" ali se suzdržim i tako do sledećeg okupljanja kada ću ja da imam i dalje 2-3 kg viška po njima vidljivog iz aviona a one i dalje 10-20 kg viška koje će još koliko sutra da skinu?! Eto, to sam htela da podelim sa svima. Naravoučenije: Trpen-spasen a samopouzdanje gradiš dok trpiš (suzdržavaš se) pa te više ne dotiče "procena" tvojih "prijateljica"...Pozdrav!

    ОдговориИзбриши